Jeste li znali da neki morski puževi koriste – SUMPORNU KISELINU?

Jeste li znali da morski puž kvrgavi volak lovi na način da posebnim cjevastim organom uz pomoć sumporne kiseline, buši otvore u ljušturama drugih puževa i školjkaša da bi došao do mesnog dijela.

No krenimo od početka: Prirodna zaštita morskih puževa fascinantan je mehanizam koji im omogućuje preživljavanje u neprijateljskom okruženju i obranu od predatora. Morski puževi razvili su različite obrambene strategije koje uključuju kemijske, fizičke i bihevioralne mehanizme. Evo nekoliko ključnih načina na koje se morski puževi štite:

1. Toksini i otrovi Mnogi morski puževi koriste kemijske spojeve kako bi se obranili od grabežljivaca. Na primjer, morski zečevi (Aplysia) i druge vrste mekušaca mogu ispuštati otrovne tvari ili iritantne kemikalije u vodu. To odvlači grabežljivce i daje pužu priliku za bijeg. Neki puževi izlučuju sluz s kemijskim spojevima koji su iritantni ili otrovni za druge organizme. Osobito su poznati puževi češeri (Conidae) koji koriste otrovne zube harpuna (radula) kako bi ubrizgali snažan neurotoksin u svoj plijen. Ovi toksini mogu biti smrtonosni za ribe, pa čak i za ljude. Zbog toga se ove vrste puževa smatraju vrlo opasnima, iako rijetko napadaju ljude.

2. Korištenje pigmenta ili kamuflaže Mnoge vrste morskih puževa koriste kamuflažu kako bi se sakrile od grabežljivaca. Njihove boje i uzorci često se stapaju s okolnim koraljnim grebenima, algama ili stijenama, čineći ih gotovo nevidljivima. Golobranci su posebno poznati po svojoj sposobnosti prilagodbe okolini. Neki od njih mogu promijeniti boju kako bi se stopili s okolinom.

3. Krađa otrova (kleptopredatorstvo) Jedna od zanimljivijih strategija zaštite koju koriste pojedini morski puževi, kao što su puževi golobradi, jest “ukrasti” obrambene mehanizme svog plijena. Ovi se puževi hrane svjetlećim crvima (kao što su meduze i koralji) i mogu apsorbirati njihove žarne stanice (nematociste) i koristiti ih za vlastitu obranu. Zatim pohranjuju te stanice u svoje tijelo i koriste ih protiv predatora.

4. Izlučivanje sluzi Mnogi morski puževi proizvode veliku količinu sluzi koja im pomaže ne samo u kretanju, već i kao obrambeni mehanizam. Ta sluz može biti skliska i teška za predatore, zbog čega je puževe teže uhvatiti ili progutati. Kod nekih vrsta sluz može sadržavati i iritantne tvari koje dodatno obeshrabruju predatore.

5. Šareni signali upozorenja (aposematizam) Mnoge vrste golobrada rabe žive i upečatljive boje kako bi upozorile predatore na njihovu toksičnost ili neugodan okus. Ovi aposematski signali jasno govore predatorima da je napad na ove puževe opasan ili neugodan. Neki morski puževi, poput običnih morskih puževa, koriste svoje tvrde ljuske kao fizičku obranu od grabežljivaca. Školjke su obično dovoljno čvrste da spriječe ili barem otežaju predatorima da dođu do mekog mesa iznutra. Primjerice, puž turban (Turbo) ima izuzetno tvrdu ljušturu koja služi kao odlična obrana.

6. Brzo povlačenje u školjku Morski puževi s ljušturama, poput puževa Littorina ili Turbo, često se oslanjaju na brzo povlačenje u svoje ljušture kako bi izbjegli grabežljivce. Osim toga, neki od njih imaju poseban poklopac, tzv. operculum, s kojim mogu potpuno zatvoriti otvor ljušture i tako onemogućiti predatorima pristup. Sve te strategije pomažu morskim puževima da se prilagode teškim uvjetima preživljavanja i prežive usprkos brojnim predatorima u morskim ekosustavima.Neki morski puževi, poput običnih morskih puževa, koriste svoje tvrde ljuske kao fizičku obranu od grabežljivaca. Školjke su obično dovoljno čvrste da spriječe ili barem otežaju predatorima da dođu do mekog mesa iznutra. Primjerice, puž turban (Turbo) ima izuzetno tvrdu ljušturu koja služi kao odlična obrana.